Prije glavnog jela konoba voli tihi uvod: pršut, sir, maslinovo ulje, kruh. To nije „samo predjelo“. To je test kuće. Ako ovdje štedi na kvaliteti, kasnije rijetko nadoknadi.
Pršut treba biti suhog, čistog mirisa, rezan dovoljno tanko da se topi, ne u debelim gumastim pločama. Lokalne oznake i priče o sušenju na buri nisu uvijek marketing - ponekad su doslovno klima.
Sir varira od blagih svježih sireva do zrelijih paškog tipa i tvrđih kraških stilova, ovisno gdje sjedite. Pitajte podrijetlo. Sir bez priče može biti u redu; sir s lažnom pričom razočara više.
Maslinovo ulje zaslužuje pažnju koju često ne dobije. Dobra kuća stavlja na stol ulje kojim i sama kuha. Gorčina i pikantnost nisu greška - znak su svježije, jače sorte. Umočite kruh i slušajte što vam nos govori.
Uz to često idu masline, kapari, ponekad luk ili rajčica. Držite se sezone. Zimski paradajz bez okusa ne čini stol „mediteranskim“ - čini ga umornim.
Ovo predjelo dijelite. Nije natjecanje tko će pojesti više prije ribe. Tempo predjela postavlja tempo večere.
Ako vam nude skup „degustacijski“ pladanj bez sadržaja, tražite popis. Transparentnost ovdje košta malo truda i štedi živce.
Jednostavnost je luksuz kad je iskrena. Pršut, sir i ulje - tri namirnice - dovoljne su da shvatite jeste li na pravom mjestu.
