Dobra konoba ne tjera vas da birate između trideset jela. Meni je kratak jer kuhinja radi s onim što je dostupno. Zato je najbolji prvi potez jednostavan: pitajte što je danas svježe i što kuća preporučuje. Ako odgovor zvuči kao reklama, a ne kao kuhinja, već ste nešto saznali.
Za stolom počnite polako. Domaći kruh, maslinovo ulje, ponekad malo sira. Pršut i sir kao predjelo gotovo nikad nisu pogreška - osobito ako su lokalni. Na obali uz to često idu masline, na sjeveru jači dimljeni okusi.
Glavno jelo birajte prema mjestu. Uz more: riba na žaru po kilogramu, škampi, lignje, brodet, crni rižot. U zaleđu: janjetina, teletina, jela ispod peke, variva koja mirišu na domaću kuhinju. Ako na obali meni gura goveđi steak kao zvijezdu, a riba je usputna, razmislite.
Peka zaslužuje poseban red. Hobotnica ili meso ispod zvona peče se dugo; mnoge kuće traže narudžbu unaprijed. Ako ste u mjestu samo jednu večer i želite peku, nazovite ujutro. Inače naručite grill i budite mirni.
Salata treba biti jednostavna: rajčica, luk, sezonsko povrće, dobro ulje. Ako salata izgleda kao hotelski buffet, nije točka konobe. Desert nije obavezan; ako postoji, često je voće, rožata, fritule ili nešto što kuća stvarno radi.
Piće držite uz ritam jela. Kućno vino iz vrča uz većinu stolova. Gemišt ljeti kad želite laganije. Rakija na početku ili kraju, ne kao natjecanje. Voda na stol nije sramota - osobito uz masnu ribu i ulje.
Cijene: riba po kilogramu treba biti jasna prije pečenja. Pitajte koliko će otprilike težiti porcija. Nejasnoća oko kilograma jedan je od najčešćih razočaranja na turističkoj rivi.
Na kraju, naručujte manje nego što mislite da možete. Konoba voli dijeljenje. Bolje dva dobra jela za stol nego pet prosječnih koje se ohlade. Sporiji ritam nije mana - to je pola iskustva.
Ako ste u nedoumici, formula je skoro uvijek ista: lokalno predjelo, jedno glavno koje kuća zna, vrč vina, vrijeme. Ostalo je ukras.
