Na jadranskoj konobi riba s roštilja još je mjerilo. Nije slučajno: dobra riba treba malo više od soli, ulja, vatre i vremena. Sve ostalo je komentar.
Naručujte po kilogramu i pitajte za procjenu težine prije pečenja. Porcija za jednu osobu često je manja nego što turisti očekuju; za dvoje se dijeli veća riba ili dvije manje. Bolje pitati nego pogoditi račun.
Svježina se vidi i miriše: bistre oči, čvrsto meso, miris mora a ne amonijaka. Ako vam pokazuju ribu iz vitrine, gledajte. Ako izbjegavaju pokazati, razmislite.
Klasični izbori ovise o sezoni i ulovu: brancin, orada, zubatac, skuša, ponekad manje poznate lokalne ribe koje kuća zna bolje od vas. Pitajte što bi oni jeli večeras - to je često najbolji savjet.
Priprema treba ostati skromna. Preteški umaci skrivaju umjesto da podignu. Limun, blaga salata, blitva s krumpirom, kruh - dovoljno. Ako meni inzistira na pet preljeva, možda kompenzira ribu.
Uz ribu vino birajte svježe. Preteško crno može pregaziti okus. Gemišt također može raditi u vrućini, ako ne želite cijeli vrč za sebe.
Izbjegavajte zamku „mješovitog pladnja“ bez dogovora o sadržaju i cijeni. Miješano može biti sjajno kad je kuća poštena - i skupo iznenađenje kad nije.
Na kraju: riba je dijalog s kuhinjom. Što ste precizniji u pitanjima, to je večer mirnija. Konoba to poštuje.
